Konvikt se vraća kući

Nakon 60 godina Franjevačkom samostanu u Visokom vraća se zgrada Konvikta. Duga "odiseja" se evo završava, isprepletena nadama, mukom, upornošću generacija fratara koji su kroz samostanske prozore s nostalgijom gledali zgradu nasuprot samostanu. Svakodnevno suočeni s nedostatkom radnog i stambenog prostora za širu aktivnost cijele Zajednice 60 dugih godina smo čekali ovaj dan.

Licem prema životu - III. razdoblje (1945.-1990.)

Ubrzo iza pobjede nad okupatorom i nastupa nove vlasti naša je škola izgubila pravo javnosti, koje je dotad uživala. Učenici pojedinih razreda 1944-45. šk. godine polagali su razredni ispit pred državnom komisijom iz Sarajeva. Željeli smo nastaviti radom i bez prava javnosti samo za sjemeništarce, pa su đaci bili pozvani i šk. godine 1945-46. (13. XII. 1945.). Uskoro su nam, međutim, i taj rad zabranili, najprije SNO Visoko 6. II. 1946., a zatim Ministarstvo prosvjete BiH 18. XI. 1946. Tako smo bili prisiljeni te šk. godine 1946-47. poslati đake kućama s preporukom da se tamo privatno spremaju i kasnije polažu svoj razred, ukoliko se u međuvremenu isposluje dozvola za rad. Uz veliko nastojanje provincijala Bosne Srebrene dra. fra Vitomira Jeličića konačno je Ministarstvo prosvjete BiH 27. XI. 1947. odobrilo rad našoj školi uz neke uvjete i ograničenja. Ustanova je tada, čak i kao škola, dobila naziv "Franjevačko sjemenište". Svjedodžbe te škole imaju odsele važnosti samo za teološke visoke škole i fakultete.

U punom zamahu razvoja - II. razdoblje u Visokom (1919.-1945.)

U novoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca, stvorenoj nakon I. svjetskog rata, sva dotle stečena prava ove gimnazije bila su, uz male iznimke, potvrđena a 1924. njoj je bilo priznato pravo javnosti. Međutim, ni taj pravni položaj nije bio siguran, jer su neki ministri kraljevske Jugoslavije nastojali da onemoguće vjerske škole. Ipak, iako s teškoćama, gimnazija je održala to pravo kroz čitavo ovo razdoblje. Dok su ranije glavni dio đaštva naše gimnazije sačinjavali sjemeništarci, od 1925-26. prevladavaju brojem vanjski đaci. To se pogotovo događalo kad je izgrađen konvikt uz gimnaziju. Konvikt je sagrađen uz veliki napor Franjevačke bosanske provincije. Ova nova ustanova imala je za zadaću pružati, pored pohađanja gimnazije, i katolički odgoj onim dječacima i mladićima koji nisu namjeravali biti svećenici. Odziv je bio velik pa je u konviktu po pravilu bilo smješteno 160 đaka a mnogo je molbi redovno bilo odbijeno. Đaci su dolazili u konvikt sa čitavog teritorija države, a osobito iz Zagreba, Slavonije, Dalmacije. Tako je 1930-31. broj svih đaka gimnazije dosegao 413, a tijekom kasnijih godina i 500 (1939-40. bilo je 536 đaka).

Godine borbe za ravnopravnost - I. razdoblje u Visokom (1900.-1918.)

S dolaskom u Visoko, odmah je otvoren VI. razred gimnazije. Svi su, i profesori i đaci, počeli raditi s velikim zanosom.

Ipak gimnazijska zgrada nije bila odmah u cijelosti, u svom današnjem obliku, izgrađena. 1900. ona je imala oblik velikom uglatog slova J. S vremenom se osjetilo da je ta zgrada pretijesna pa je 1913-14. izvršena nadogradnja na dužem dijelu. Ta nadogradnja ista je po obliku ali zaostaje po solidnosti za prvobitnim dijelom: uglavnom je bila bez podruma a stolarski dijelovi izvedeni od jelovine umjesto od borovine. Ipak je, skupa s tom nadogradnjom, uvedeno i centralno grijanje.

Prvi koraci - prije dolaska u Visoko

U 19. stoljeću bosanski su franjevci uzgajali svoj podmladak u pojedinim samostanima. Dječaci koji su imali dara za školu i volje da postanu franjevci-svećenici došli bi u samostan svoga kraja i tu bi ih poučavao i vodio neki od svećenika. Ključni predmet te pouke bio je latinski jezik; uz njega su učili još i materinski jezik, račun, domaću povijest i zemljopis.