Prvi koraci - prije dolaska u Visoko

U 19. stoljeću bosanski su franjevci uzgajali svoj podmladak u pojedinim samostanima. Dječaci koji su imali dara za školu i volje da postanu franjevci-svećenici došli bi u samostan svoga kraja i tu bi ih poučavao i vodio neki od svećenika. Ključni predmet te pouke bio je latinski jezik; uz njega su učili još i materinski jezik, račun, domaću povijest i zemljopis.

Bilo je očigledno da takvo rasuto poučavanje nije moglo donijeti mnogo ploda. Stoga su franjevci nakon dolaska Austrije u Bosnu sjedinili sve te samostanske "škole" u jednu središnju - u Kreševu. Tamo su se đaci okupili koncem kolovoza 1882. Bilo ih je svega 21 u tri razreda. Ta škola i sjemenište nisu mnogo sličili obrazovnoj ustanovi: prostorije su bile potkrovne, visine 2 m i trošne. Školskih knjiga nije bilo nego se za svaku pojedinu moralo posebno moljakati i snalaziti. Još manje je bilo ostalih učila. Budući da su se tim teškoćama pridružile još i teškoće oko prehrane, Starješinstvo Provincije naredilo je da se škola i sjemenište presele u Guču Goru kraj Travnika. To je bilo par dana prije Božića 1883. Taj put iz Kreševa u Guču Goru prešli su đaci dijelom pješice a dijelom saonicama.

Tamo, u Gučoj Gori, našli su đaci i učitelji nešto pogodnije i udobnije prostorije. S vremenom je izrađen neki pravilnik o uzdržavanju đaka, iako ni tu nije išlo bez teškoća. U Gučoj Gori škola je 1886., u petoj godini svoga postojanja, otvorila i IV. razred. Kad su kasnije zaveli i neke predmete kojih ranije nije bilo: opću povijest (1888), njemački (1888) i grčki jezik (1892), škola se po svom nastavnom programu izjednačila s nižim državnim gimnazijama. Započeli su skupljati prve knjige za gimnazijsku knjižnicu i prva skromna učila. Znatan korak naprijed značio je dolazak fra Anđela Franjića za direktora. On je, istina, skoro odmah od početka bio odgojitelj i učitelj đaka, no 1888. poslalo ga je Starješinstvo Provincije u Beč da završi prirodoslovne nauke i da se upozna s naprednim ustrojstvom škola. To s trudom stečeno znanje, uz silnu ljubav prema zavodu i prema đacima, primijenio je fra Anđeo na naše maleno sjemenište i školu. Odmah je đacima nabavio europsko odijelo (kaput i hlače), zaveo 1897. i V. razred i svim silama nastojao da gimnazija i sjemenište dobiju vlastitu zgradu, neovisno o drugima. To se ostvarilo 1900., kad je podignuta lijepa i skladna zgrada u Visokom. Što je to izvedeno, ima se dijelom i njemu pripisati. Time je konačno stvoren osnovni preduvjet pravog razvoja gimnazije.